U selu Babunci na poluostrvu Luštica u porodičnoj kući sama živi 79-godišnja Cvijeta Rusović. Već prvi pogled na njeno dvorište, na brižljivo prekopanu baštu, sa lozama po rubovima, ukazije na radnu i vrijednu domaćicu, naviknutu na težak, ali lijep seoski život. Rođena Bilećanka, došla je u Babunce 1968. godine kada se udala. Sama živi već 12 godina, od kada je ostala bez bračnog druga. Oko njene očuvane kuće nalaze se ruševne zgrade napuštenih domaćinstava, čiji su članovi otišli u svijet, ili se naselili u Herceg Novom, Tivtu, gdje je život lakši. Kad ide do grada, pješači kilometar i po do Rosa, odatle ide autobusom do Novoga. Uz nju je sada vjerni pas Medo, a malo dalje u istom selu žive jedna žena sa kćerkom. Sve je zapušteno, kaže Cvijeta, a bilo je nekad velikih maslinjaka, livada, pašnjaka, žitnih njiva.
- Obrađujem zemlju sama, posadila sam krtolu, počeće da niče uskoro. Posadila sam i dvije kajsije, već cvjetaju, a tu je i stari vinograd, koji održavam koliko mogu. Imam stan u Herceg Novom, ali ne volim da živim u gradu, bolje se osjećam ovdje, na selu. Iako nemam svoje djece, radim isto kao da imam veliku familiju i ne fali mi ništa – kaže baka Cvijeta.
Nedavno je ugostila rodbinu iz Nikšića, brataničnu sa mužem i sinom, koji su joj pomagali na imanju. Cvijeta Rusović je nedavno slomila ruku, pa su joj u pomoć pristigle sestre iz Bileće, pvodile je u Risan, 15 puta u Tivat na fizikalnu trerapiju, pa je, kaže ova vrijedna žena, sad mnogo bolje.
Nedaleko njene kuće je štala, a stoka koju čuva pase po okolnim livadama. Čuva baka Cvijeta kravu i tri junice stare sorte buše.
- Zabranila sam im da idu u baštinu. Pustim ih same na pašu, samo iz izvdem iz štale i napojim kad se vrate. Kupila sam nedavno i jednog rasnog junčića, jer kad veterinari „špricaju” krave rijetko ostanu steone. Evo, za 30 godina uvijek sam imala svoga junčića, imala sam i prošle godine, pa je porastao veliki, te sam morala da ga vezujem. Bojala sam se da ne napravi kakvu štetu, pa sam ga zaklala i malog kupila - priča Cvijeta Rusović.
Veliki problem Luštice je bezvodnost, pa se stanovnici cijelog poluostrva snabdijevaju vodom sakupljanjem atmosferskih voda u bistijerne.
Kaže baka Cvijeta da na Luštici veliki broj porodica ima veliko imanje, ali ljudi su otišli da bi lagodnije živjeli, pa su kuće uglavnom napuštene. Najljepša od svih u selu je, priča nam ona, kuća Palandačića, u njenom susjedstvu. Bilo je, priča nam dalje ona, petoro braće Palandačića, od kojih su njih četiri radila u Americi, bili su imućni, ogradili kuću, zasadili maslinjake, sijali žito... Ali, njihov potomak, oficir koji je živio u Sloveniji, mlad je umro, ostala su mu dva sina. Žive u Sloveniji i rijetko dolaze...
Na Luštici postoji 12 sela i zaseoka, raštrkanih po sredini i obodu poluostrva. Stanovništvo je nekad živjelo od stoke, vinogradarstva i proizvodnje kvalitetnog maslinovog ulja, koje je nadaleko bilo poznato sa sirom iz ulja. Najveći prosperitet ovo poluostrvo doživjelo je tokom 17. i 18. vijeka. Da je nekad Luštica vrvjela od ljudi koji su relativno lijepo živjeli govori podatak da je na ovom poluostrvu 1933. godine bilo oko 100.000 stabala maslina, a svaka kuća imala je mlin. Kuće su građene iznad zaravni obradive zemlje, a u poslednje vrijeme po mnogim krovovima i obrađenim imanjima se vidida se vlasnici polako vraćaju rodnim ognjištima.
M.D.POPOVIĆ
Kamen po kamen
Kad je došla iz Bileće na Lušticu zatekla je u novom domu i dvoje starih. Suprug baka Cvijete je bio bolestan i zato nisu imali djece. Radila je Cvijeta i na popravci kuće kada je srušena tokom zemljotresa 1979. godine. I pored svega sve vrijeme je bila u radnom odnosu u restoranu „Boka” u Žanjicama, gdje je i stekla penziju, ispričala je Cvijeta.
- Kada sam prije 47 godina došla u Babunce, selo nije imalo struju, morala sam da vučem ove stubove zajedno sa ostalima. Svaka kuća je tako radila. Nije bilo puta, pa smo vukli iz Begovića. Bogami sam zapamtila dobro sve to što sam povukla. Put smo probili kasnije, mogu sad i kola da dođu, do nekih kuća mogu doći i teretna vozila i do pet tona. Stari Luštičani su gradili ove međe, kamen po kamen, a što se srušilo, popravila sam sama.